13. 12. 2010.

Dan 33.

"Nikome nemoj reći, ali ja, koji najmanje znam o sreći, hteo bih malo nespretne sreće tom nekom novom da dam i dok umire drveće i vetar po lišću gazi hteo bih da mu bude dobro u ime izvesnog aorista moje ljubavi i davnoprošlog vremena."

Нема коментара:

Постави коментар