9. 12. 2010.

Dan 29.

Koliko male stvari uvesele jedan dan. Dok sam te gledala u retrovizoru i kada sam te videla kako stojis ispred radnje video si koliko sam se obradovala, ceo dan mi je osmeh na licu. Necu da budem tuzna i razmisljam o tome sto nisam mogla da stanem, zagrlim te jako i poljubim. Valjda ce se nekada i to desiti. Za tri dana je cetiri meseca od kada traje ovo nase, toliko srece i tuge nisam dugo dozivela u tako kratkom periodu. Ne znam sta da mislim o svemu ovome, da li je iskusenje i zasto se desava, samo znam da sam pre cetiri meseca bezvoljno isla ulicom, ne obracajuci paznju ko prolazi a danas sa ceznjom ocekujem da te sretnem i osmehnem se sreci. Svako jutro imam razlog da ustanem, sredim se, upalim komp, pozelim ti dobro jutro, krenem kroz grad i mozda te sretnem, razmenimo par pogleda a i ako se ne desi, znam da smo tu negde, u mislim, jedno za drugo.

Ljubi te Cat

Нема коментара:

Постави коментар