19. 10. 2012.

Jos jedna noc

Koliko neko mora da ti nedostaje da mu napishesh ovolike postove. Retko sam kada pisala kada sam bila sa tobom, 411 postova, 411 dana provedenih bez tebe, 411 tuznih dana u kojim si mi nedostajao, to se ne zove epizodom ti se zove zivotom koji je tekao i koji tece i koji je vecinu vremena tacno 411 postova bio tuzan, ovde je bilo dana i noci u kojima sam bila i ljuta i tuzna, noci u kojima sam te dozivala, molila ali jedno je u svim postovima da sam te volela, koliko te i danas volim, kada bi samo zeleo da vidish.
Da je tako kao sto kazesh, bila bih sada srecna, nemam cemu da se radujem tvoja dusha pati, moja dusha pati i moli se za tebe i na kraju za nas.
Plakala sam sto nismo dobili sedmicu, koliko bi ta sedmica reshila stvari. Posle sam se pitala da li ta sedmica donosi srecu ili je veca sreca na tom trosedu uz film na laptopu. Ne moze da se izmeri nash zagrljaj nekom merom, to je univerzum koji se sastavi u dve nashe dushe.
Pogledaj me, oseti me, ne pricaj tako, hej znam te, znam sve tvoje mane, znam da mi ne smetaju, znam da se naljutim ponekad, znam da poludish od mojih bubica ali ne znash da je ova dusha tvoja i pati kada ti patish i brine kada ti brinesh i na kraj sveta bi bosa ishla kada bi ti rekao da ide.

Tvoja I

Нема коментара:

Постави коментар