17. 5. 2011.

Slike iz proslosti - san

Vraticu se ponovo par dana posle svadbe jer ta noc i taj san su vrlo bitni za moj dosadasnji zivot i ako sam te cinjenice tek od skora postala svesna.
Ako sam zbog neceg na sebe ljuta to je cinjenica da sam mnogo znakova videla i prepoznala a da se nisam upravljala prema njima. Ali iskustvo cini coveka a u tim godinama nisam ga puno imala, rastavljena na delove upoznala sam svog muza onako reda radi da ne budem sama. Dve godine pre nego sto sam njega upoznala izgubila sam veliku ljubav i coveka za kog sam u dnu duse znala da je onaj pravi rodjen za mene ali mi moj ponos nije dozvoljavao da to priznam sebi. Posle jedne duze veze i par propalih upoznavanja i tadasnje situacije u kuci trebao mi je izlaz pa mi se brak sa doticnim cinio kao najbolje resenje.
Tu moji veliku ljubav zbog koje je i nastao ovaj blog sanjala sam par noci posle svadbe. San je izgledao ovako: Ja sam u bolnici, lezim u krevetu, ne znam tacno od cega bolujem ali molim muza da ga potrazi i kaze mu da dodje. Secam se muzevljevog pogleda punog pitanja i nemog klimanja glavom u znak odobrenja. Sledeca scena ta moja velika ljubav i ja u mraku ispod grane jorgovana u zagrljaju. Sapuce mi nesto ne cujem sta ali osecam mir i spokoj.
Kada sam se probudila u trenutku nisam znala da li sam ziva ili sam mrtva ali znog jakog lupanja srca sam se osvestila, ustala iz kreveta, presla za racunar i ukucala na google njegovo ime. Listajuci internet stranice priznala sam sebi da sam na pogresnom putu ali shvatila da nema nazad.

Нема коментара:

Постави коментар