Secanje

Ja se zovem pola horvat ljubila sam mrtvog covjeka stigao je po zadatku cijelo vrijeme sam ga cekala proljece ili mozda jesen, ne znam sjecam se gorjele su svijece a ruke njegove tako muske i prozracne kao putokaz za nesto za logor ili smrt Prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj by the way nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja bila je tako lijepa te veceri kao kad tamna voda izvire kao kad neobicno zabljesne kao izvjestaj centrali kao udar, sudbina